|
SOKOBANJA
Sokobanja, kao najstarija, a po mnogima i najlepša srpska banja, leži u pitomoj
kotlini između Rtnja na severu i Device i Ozrena na jugu. Ovo područje je bez sumnje pravi
rezervat autentičnog narodnog stvaralaštva i sadržajnog i izvornog načina
življenja u prirodnom ambijentu, bez ikakve industrije i sa kvalitetnim
termalnim i vazdušnim potencijalima. Izuzetno bogato prirodno okruženje i blaga klima čine Sokobanju i njenu
okolinu pravim turističkim biserom, a lekovitost termalnih radioaktivnih izvora
i specifičan sastav vazduha svrstavaju je u red retkih sličnih lečilišta i
svetu. Tradicija čuvanja i negovanja prirode, neimarstvo proteklih vekova,
narodna predanja
0 čudotvornoj vodi vidarici i izuzetno bogato prirodno okruženje podstakli su
meštane i rukovodstvo opštine da 1992. godine proglase Sokobanju ekološkom
opstinom. Početkom milenijuma ovim
prostorom su vladali Rimljani, o čemu svedoče grobnice iz 2. i 3. veka i legenda
da su izgradili utvrđeni Soko-grad.
Banju su redovno posećivali, u njoj se lečili, odmarali i tražili nadahnuća
za svoja stvralaštva velikani naše kulture, kao što su:Branislav Nušić,
Stevan Sremac, Isidora Sekulić, Ivo Andrić, Mesa Selimović, prvi srpski
urbanista Emilčijan Joksimović, Mitropolit Mihailo koji je rođen u Sokobanji i
mnogi drugi.
Sve nesporne kvalitete Sokobanje je njen najčešći gost Branislav Nušić
sublimiro u jednoj ah vrednoj rečenici:" SOKOBANJA SOKO-GRAD, DOĐEŠ MATOR, ODEŠ
MLAD. "
|
GALERIJA
 
 
 
 
|